|
|
|
 |
|
|
|
|
|
| UROLOGIJA
|
|
|
 |
Ove stranice nisu za detaljno čitanje. Previše su obimne i nama služe
za "odlaganje" materijala pre nego se odlučimo šta će od
navedenog biti uključeno u bazu podataka medicina.rs. Ipak, mogu
mnogo da vam koriste ako na njima potražite ono što vas konkretno
zanima. U tu svrhu koristite mogućnosti vašeg brouzera, tj. funkciju Find. |
|
|
|
Spermogram
Zbog mogućnosti značajnih varijacija, analiza jednog uzroka sjemena ne mora biti reprezentativan pokazatelj kliničkog statusa muškarca. Stoga je preporučljivo analizirati barem dva uzorka sjemena tijekom obrade zbog neplodnosti, osobito ako prva analiza pokaže abnormalnosti.
Sveobuhvatna analiza sjemena uključuje procjenu niza parametara sjemena koji procjenjuju njegovu kvalitetu, citologiju i kvantitetu.
I. Kvaliteta sjemena
A. Dobivanje uzorka
Uzorak sjemena treba dati na analizu 2-7 dana nakon zadnje ejakulacije. Potrebno je, dakle, toliko dana apstinencije. Kraći period apstinencije može rezultirati nižom prosječnom koncentracijom koncentracije spermija i uzrocima s nezrelim spermatozoidima. Duži period apstinencije može rezultirati uzorkom u kojem je smanjena pokretljivost ili vitalnost.
Preporučljiva tehnika za dobivanje uzorka jest masturbacija bez lubrikanata jer ih je većina spermicidna.
B. Likvefakcija
Nakon ejakulacije sjemena plazma se odmah zgrušava zbog prisutnosti čimbenika zgrušavanja koje stvaraju sjemeni mjehurići. Ugrušak se ponovno pretvara u tekućinu (likvefakcija) zbog prisutnosti enzima u ejakulatu koji potječu iz prostate. Likvefakcija normalno nastupa nakon 10-30 minuta. Odsutna, nepotpuna ili produžena likvefakcija znači da su spermiji "zarobljeni" u ugrušku, što uzrokuje smanjenu plodnost.
C. Viskoznost
Procjena viskoznosti uzorka sjemena je važna jer previše gusta, hiperviskozna sperma može smanjiti pokretljivost spermija.
D. Volumen
Normalan je volumen ejakulata između 1 i 5 ml te ovisi o aktivnosti žlijezda muškog reproduktivnog sustava.
E. Boja
Normalno, sjeme koje sadrži spermatozoide je tekućina sive boje do bjelkasto opalescirajuće. Drugačija boja može ukazivati na problem.
G. Kiselost - pH
Sjeme je blago alkalno s granicama pH od 7.2 - 8. Sjemenska tekućina ima značajan puferski kapacitet; ona puferira kiseli okoliš u vagini koji oštećuje spermije.
II. Citologija
A. Morfologija spermija
Procjena građe (morfologije) spermija značajna je za procjenu muškarčeve plodnosti. Mnogi laboratoriji slijede preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization - WHO) za klasifikaciju spermija.
Spermiji se mogu smjestiti u jednu od pet kategorija:
- normalni
- spermiji s abnormalnosti glave
- abnormalnosti vrata i sredine
- abnormalnosti repa
- nezreli spermiji.
SZO danas smatra kako je normalan raspon za ljudsku spermu da bude više od 30% normalnih oblika. Prethodno je kao normalan raspon bio uziman više od 50%.
Druga metoda procjene građe spermija, koja se naziva STRICT CRITERIA, odnosno strogi kriteriji, nedavno je uvedena od strane Dr. Thinus Kruger i kolega iz Tygerberg Hospital, Južna Afrika. Ovaj novi sustav klasifikacije ima bolju povezanost s ishodom izvantjelesne oplodnje nego SZO klasifikacija. Defekti koji se promatraju isti su kao i kod SZO kriterija. Razlika je u tome što vrlo strogi kriteriji trebaju biti ispunjeni da bi se spermij okarakterizirao kao normalan. Po ovim se kriterijima više od 14% normalnih oblika smatra normalnim nalazom plodnog sjemena. Sjeme s manje normalnih oblika od 14% dijeli se u dvije daljnje grupe:
5-14% normalnih oblika = tzv. "G" uzorak (Good Fertilization Prognosis) s dobrom prognozom za oplodnju
0-4% normalnih oblika = "P" uzorak (Poor Fertilization Prognosis) s lošom prognozom za oplodnju
B. Piospermija
Normalan udio bijelih krvnih stanica (leukocita) u ljudskom sjemenu jest < 1 x 106/ml. Prisutnost većeg broja leukocita u sjemenu (pyospermia) potencijalno ukazuje na infekciju spolnog i/ili mokraćnog sustava pa je tada potrebno napraviti mikrobiološke pretrage.
C. Mikrobiologija
Uzorci sjemna nisu sterilni. Mnogi mikroorganizmi mogu biti prisutni. Neki od njih su povezani s neplodnošću, a neki imaju vrlo malen značaj. Bakterija Chlamydia trachomatis uzrokuje epididimitis, upalu pasjemenika, i može uzrokovati opstrukciju (začepljenje) sjemenovoda, poremećaj sazrijevanja spermija i povećanu količinu antitijela na spermije.
Infekcije genitalnog sustava i piospermija mogu promijeniti plodnost na mnogo načina i stoga zahtijevaju terapiju. Infekcije se mogu prenijeti partnerici, uzrokovati infekcije i ženskog genitalnog sustava te posljedično i žensku neplodnost. Stoga je potrebno napraviti mikrobiološke pretrage sjemena i kulture bakterija kad god je to potrebno.
III. Kvantifikacija sjemena
A. Brojanje spermija
Koncentracija spermija u 1 ml (jednom mililitru) sjemena treba biti 20 milijuna ili više.
B. Analiza pokretljivosti spermija
Određivanje pokretljivosti spermija, odnosno njihove kinetike procjenjuje se stupnjevanjem prosječne kvalitete pokreta po slijedećoj shemi:
0 - nepokretni
1 - slabi pokreti bez progresije prema naprijed
2 - slaba do umjerena progresija
3 - dobra progresija; aktivni pokreti repa
4 - brza progresija; snažni pokreti repom
Normalan nalaz pokretnosti (progresivna 0-4) jest: 50% i više ili 25% brzo napredujućih.
C. Vitalnost
Procjena vitalnosti je potrebna kad je postotak pokretljivih spermija abnormalno nizak. Supravitalna boja kao što je eozin može se koristiti za razlikovanje nepokretnih od mrtvih stanica. Eozin će ući u sve mrtve stanice, a ostaviti žive stanice neobojenima. Za procjenu omjera živih i mrtvih stanica potrebno ih je izbrojati najmanje 100.
Normalan nalaz testa vitalnosti pomoću eozina jest 50% i više živih spermija.
Fimoza
Definicija: Fimoza je suženje ušća prepucija zbog čega se prepucij ne može prevući preko glavića penisa.
Što je prepucij?
Koža na glaviću penisa je obilata i kod penisa koji nije u erekciji većim dijelom pokriva glavić (glans) penisa i naziva se prepucij (preputium).
Nazivlje
Latinski naziv: Phimosis
Engleski naziv: Phimosis
Ostali nazivi: stenoza prepucija (Stenosis preputii)
Normalno suženje prepucija nakon rođenja
Većina dječaka rađa se s tzv. fiziološkom fimozom, tj. ne može im se prevući prepucij preko glavića penisa, ali to je normalno. U dojenačkoj dobi i u tijeku prve dvije godine fiziološko slijepljenje prepucija s glavićem je zaštita od oštećenja glavića amonijakom iz mokraće. Zbog toga se ne smije raditi namjerno prevlačenje prepucija preko glavića zbog mogućnosti oštećenja tkiva i daljnjih oštećenja zbog djelovanja mokraće.
Prepucij može biti uzak sve do puberteta i to se često ne smatra fimozom. Starenjem se prepucij olabavljuje te se kod 98-99% osamnaestogodišnjaka nađe normalno prevlačenje prepucija preko glavića. Liječenje se stoga može odgoditi do iza puberteta.
Učestalost fimoze
Prava fimoza javlja se kod 2% muškaraca.
Vrste fimoze
Fimoza može biti prirođena ili stečena. Prirođena se većinom spontano riješi.
Stečena fimoza je suženje prepucija koje je posljedica kronične upale. Upala koja se naziva Balanitis xerotica obliterans dovodi do suženja prepucija koje se prepoznaje kao bijeli prsten suženog tvrdog tkiva na vrhu prepucija.
Simptomi
- otežano mokrenje u tankom mlazu
- opasnost od zastoja mokraće u mjehuru jer se mokraćni mjehur ne uspije potpuno isprazniti
- česta infekcija prepucija i glavića
- ponekad bolan spolni odnos
Liječenje
Postoje tri oblika liječenja: primjena masti, postupno širenje prepucija i kirurški zahvat.
Lokalni lijekovi
90-ih godina počela je uporaba steroidnih i nesteroidnih lokalnih lijekova (masti) za liječenje fimoze. Izvješća iz niza zemalja pokazuju uspješnost lokalnih steroida u popuštanju fimoze. Steroidne masti potiču normalan rast i širenje prepucija. Prednost je ovog načina liječenja izostanak kirurškog zahvata, traume, kirurškog rizika i niska cijena. Sačuvan je prepucij i njegova zaštitna, erogena, osjetna i seksualna funkcija. Uspjeh ovog oblika liječenja je 85-95%.
Širenje i rastezanje
Koža koja se rasteže odgovara na podražaj umnožavanjem stanica. Kad se pritisak obavlja tijekom dužeg vremena koža prepucija olabavi i proširi se. Tretman nije traumatski i ne uništava tkivo. Može se obavljati i rastezanje rukom bez sudjelovanja liječnika. Prednost ovakvog liječenja je pošteda tkiva prepucija i nepromijenjeno seksualno zadovoljstvo.
Muškarci s fimozom često primjenjuju neuobičajene metode masturbacije, kao npr. povlačenje prepucija prema vrhu penisa umjesto prema dnu, rolanje penisa između dlanova ili između dlana i stomaka, bedra, ruba stola ili zahodnog namještaja, stimulacija bez uporabe ruku, npr. trljanjem o krevet, ili stimulacija među nogama. U takvim je slučajevima potrebno promijeniti naviku masturbacije i uporno insistirati na običnoj tehnici. Nakon tri tjedna se kod mnogih primjećuje poboljšanje. Ovaj se postupak naziva Beaugé tehnika, prema autoru.
Kirurški zahvat
Poštedna plastična operacija naziva se prepucioplastika. Poštedna je u odnosu na obrezivanje, odnosno cirkumciziju koja je bila tradicionalan oblik liječenja fimoze. Prednosti prepucioplastike su brži i bezbolniji oporavak, manje komplikacija, očuvanje prepucija i njegovih funkcija. Postoje različite tehnike kojima se izvodi prepucioplastika.
Tradicionalni tretman fimoze bio je radikalno obrezivanje, cirkumcizija. Obrezivanje uzrokuje najveće uništavanje funkcionalnog tkiva, najveću traumu, najsporiji oporavak, najveće oštećenje normalne funkcije i najveću promjenu u doživljaju osjeta. To je i najskuplja metoda. Ipak je mnogi liječnici još uvijek promoviraju kao metodu izbora.
Literatura
1. Beaugé M. The causes of adolescent phimosis. Br J Sex Med 1997; Sept/Oct: 26.
2. de Castella H. Prepuceplasty: an alternative to circumcision. Ann R Coll Surg Engl. 1994; 76: 257-8.
3. Chu CC, Chen KC, Diau GY. Topical steroid treatment of phimosis in boys. J Urol. 1999;162(3 Pt 1):861-3.
4. Cooper GG, Thomson GJ, Raine PA. Therapeutic retraction of the foreskin in childhood. Br Med J Clin Res Ed. 1983; 286: 186-7.
5. Diaz A, Kantor HI. Dorsal slit. A circumcision alternative. Obstet Gynecol. 1971; 37: 619-22.
6. Dunn HP. Non-surgical management of phimosis. Aust N Z J Surg 1989;59(12):963.
7. Jorgensen ET, Svensson A. The treatment of phimosis in boys with a potent topical steroid (clobetsol propionate 0.05%) cream. Acta Derm Venereol. 1993; 73: 55-6.
8. He Y, Zhou XH. Balloon dilation treatment of phimosis in boys: report of 512 cases. Chinese Med J. 1991; 104: 491-3.
9. Holman JR, Stuessi KA. Adult circumcision. American Family Physician. 1999; March 15: 1514.
10. Kodega, G. and Kus, G. Operative treatment of phimosis by means of spiralo plastic operation of the foreskin. Urologija i Nefrologija (Moscow). 1973;38:56-57.
11. Lane TM, South LM. Lateral preputioplasty for phimosis. J R Coll Surg Edinb. 1999:44(5):310-2.
12. Orsola A, Caffaratti J, Garat JM. Conservative treatment of phimosis in children using a topical steroid. Urology. 2000;56(2):307-10.
13. Wright JE. The treatment of phimosis with topical steroid. Aust N Z J Surg. 1994; 64: 327-8.
Hidrokela
Definicija: Naziv hidrokela na grčkom znači vodena vreća, a označava nakupljanje tekućine u ovojnici testisa ili duž sjemenovoda. Može predstavljati razvojni poremećaj ili neravnotežu između stvaranja i odstranjivanja tekućine. Sama po sebi hidrokela ne predstavlja veliki problem, međutim, potrebno je istražiti njen uzrok kako se ne bi propustila prepoznati ozbiljna bolest koja ju je uzrokovala.
Nazivlje
Latinski naziv: Hydrocele
Engleski naziv: Hydrocele
Dob
Prirođena hidrokela obično se manifestira u dobi 1-2 godine, a kronična, sekundarna u muškaraca starijih od 40.
Spol
Hidrokela je bolest muškaraca. Iznimno se javlja kod žena kao slična nakupina tekućine duž Nuckova kanala.
Uzrok
Mnogobrojni su uzroci hidrokele. U djece je hidrokela većinom komunicirajućeg tipa kod kojih postoji komunikacija između mošnji i trbušne šupljine.
U fetalnom životu testisi se nalaze u trbušnoj šupljini i normalno se kroz preponski kanal spuštaju u mošnje tijekom 7. do 9. fetalnog mjeseca života. Prije nego se testis počne spuštati formira se u trećem mjesecu trudnoće vrećica, tzv., vaginalni potrbušni nastavak (processus vaginalis peritonei) koja također prolazi kroz preponski kanal i već prije rođenja se na svom gornjem kraju zatvori. Ako ostane prohodan, mošnja se puni tekućinom iz trbušne šupljine, osobito prilikom napinjanja i nastaje hidrokela.
Kod nekomunicirajućeg tipa hidrokele zbog niza poznatih ili nepoznatih uzroka nastaje neravnoteža između stvaranja i upijanja tekućine te njenog nakupljanja.
Mogući uzroci nekomunicirajuće hidrokele su:
- upala sjemenika ili pasjemenika (orchitis, epididimitis)
- tuberkuloza
- tropske infekcije, npr. filarijaza
- torzija testisa uzrokuje reaktivnu hidrokelu u 20% slučajeva
- tumor testisa
- trauma, osobito ako nastane krvarenje
- u 70% slučajeva nakon transplantacije bubrega
- terapija zračenjem
- ekstrofija mokraćnog mjehura
- Ehlers-Danlosov sindrom
- promjena tipa ili volumena trbušne tekućine, npr. kod osoba na peritonealnoj dijalizi i s ventrikuloperitonealnim šantom (kod hidrocefalusa)
- odstranjenje limfnih čvorova
- idiopatska retroperitonejska fibroza (Ormondova bolest)
Podjela
Osim komunicirajuće i nekomunicirajuće hidrokele se mogu podijeliti na primarne i sekundarne.
Primarna ili idiopatska hidrokela nije nastala kao posljedica neke bolesti testisa i uzrok joj je nepoznat. Njeni oblici su:
- hidrokela vaginalne ovojnice - nalazi se oko testisa pa se testis teško može napipati
- prirođena (komunicirajuća) hidrokela - nastaje zbog održanog vaginalnog potrbušnog nastavka, praćena je kilnom vrećom i ima otvor prema trbušnoj šupljini
- dječji tip hidrokele - nalazi se oko testisa i nastavlja prema unutarnjem preponskom prstenu, ali ne komunicira s trbušnom šupljinom
- hidrokela sjemenovoda
Sekundarna hidrokela nastaje kao popratna pojava neke bolesti, najčešće tumora ili upale testisa i/ili epididimisa. Ostali mogući uzroci već su nabrojeni.
Simptomi
Većina je hidrokela bez simptoma. Obično se prikazuju kao bezbolno povećanje mošnji. Pacijenti ponekad opisuju osjećaj težine ili povlačenja mošnje te blagu neugodu u preponskoj regiji. Hidrokela je obično bezbolna pa ako postoji bol najčešće je pokazatelj upale epididimisa (pasjemenika). Hidrokela se može smanjiti u ležećem položaju, a povećati pri stajanju. U odnosu na testis smještena je gore i sprijeda. U 7-10% slučajeva je obostrana. Često je povezana s kilom, češće na desnoj strani.
Dijagnoza
Pregledom se postavlja sumnja na hidrokelu. Prosvjetljavanjem i ultrazvukom ona se može dokazati. Dodatne pretrage su scintigrafija testisa te radiološke pretrage. Laboratorijskim pretragama krvi i mokraće dokazuje se upala. Aspiracija hidrokele (uzimanje uzorka tekućine iglom i štrcaljkom) otkriva bistru tekućinu. Ne može biti terapijski postupak jer se tekućina vrlo brzo ponovno nakupi, a postoji i opasnost od unošenja infekcije.
Najvažnije je isključiti postojanje torzije (uvrnuća) testisa.
Liječenje
U dječjoj dobi se hidrokela često spontano povuče, a ako se to ne dogodi potrebno je kirurškim zahvatom zatvoriti vaginalni nastavak i odstraniti proširenu vreću gdje je bila nakupljena tekućina.
Postupak kod sekundarne hidrokele ovisi o uzroku - potrebno je liječiti osnovnu bolest. Ako je hidrokela velika i prijeti ugroziti cirkulaciju u mošnji treba je kirurški riješiti.
Komplikacije
Moguće komplikacije su ugrožavanje cirkulacije u mošnji zbog pritiska velike količine tekućine u hidrokeli te posljedične atrofije testisa i neplodnosti. Krvarenje u hidrokelu rezultat je traume. Crijevne vijuge se mogu zaglaviti u hidrokeli ako postoji kila.
Komplikacije kirurškog liječenja rijetke su, a mogu biti: krvarenje, infekcija, anesteziološke komplikacije, slučajne ozljede krvnih žila i sjemenovoda.
Prognoza
Prirođene hidrokele imaju odličnu prognozu, većina ih prolazi unutar prve godine. Trajne prirođene hidrokele uspješno se liječe kirurškim zahvatom.
Prognoza sekundarnih hidrokela ovisi o njihovu uzroku.
Literatura
1. Blanco Espinosa A, Olmo Cerezo I, Merchan Garcia JA. Surgical treatment of hydrocele with local anesthesia: 10-year experience. Arch Esp Urol. 2001 Dec;54(10):1075-8.
2. Chalasani V, Woo HH. Why not use a small incision to treat large hydroceles?
ANZ J Surg. 2002 Aug;72(8):594-5.
3. Hii J, Bockarie MJ, Flew S, Genton B, Tali A, Dagoro H, Waulas B, Samson M, Alpers MP. The epidemiology and control of lymphatic filariasis on Lihir Island, New Ireland Province. P N G Med J. 2000 Sep-Dec;43(3-4):188-95.
4. Redman JF, Reddy PP. Management of common disorders of the inguinal canal and scrotum in childhood and adolescence. J Ark Med Soc. 2002 Sep;99(3):89-91.
5. Wei BP, Castles L, Stewart KA. Hydrocele of the canal of Nuck.
ANZ J Surg. 2002 Aug;72(8):603-5.
Povećan testis
Definicija: Simptom povećanja testisa za muškarca je vrlo alarmantan. Iako se ne radi uvijek o povećanju samog testisa već o zbivanjima u mošnji i oko nje, povećanje mošnje muškarci gotovo uvijek doživljavaju kao povećanje testisa. Ovaj se problem može pojaviti u muškaraca svih dobnih skupina te može biti praćen drugim simptomima kao što je bol i neugoda, bol itd. Povećanje mošnje može nastati na jednoj ili obje strane, a testisi i penis mogu biti pogođeni ili ne.
Mogući uzroci
Brojni uzroci mogu uzrokovati jednostrano ili obostrano povećanje mošnje, a većinom su dobroćudni i ne uključuju tumore. Ipak uvijek treba isključiti karcinom, za svaki slučaj.
- torzija (uvrnuće) testisa
- ozljeda
- kila
- zatajenje srca
- hidrokela
- varikokela
- spermatokela
- hematokela
- cista; lojna i epidermalna
- upala testisa (orhitis)
- upala pasjemenika, epididimisa (epididymitis)
- neki medicinski zahvati
- kirurški zahvat u preponskom području
- tumori
- općenito sva stanja koja uzrokuju poremećaj prometa tekućine u tijelu
Torzija testisa je hitno medicinsko stanje kod kojeg se sjemenik uvrne oko sjemenovoda čime se ugrozi krvna opskrba, nastaje nagla bol i oteklina u testisu koji je obično podignut visoko u mošnji. Ako se stanje ne riješi kirurški unutar nekoliko sati zbog gubitka krvne opskrbe testis može biti trajno izgubljen. Kod ovog stanja potrebna je hitna liječnička intervencija.
Ozljedom se oštećuju krvne žile i povećava se njihova propusnost te dolazi do nakupljanja tekućine i povećanja mošnje. Smanjenje boli i otekline može se za početak smanjiti ledenim oblozima.
Kila, hernia, je naziv za komunikaciju između trbušne šupljine i mošnje. Kroz tu komunikaciju mogu se uvlačiti crijevne vijuge i uzrokovati čak i smrt ako se zaglave, prekine njihova opskrba krvlju te počne odumiranje crijeva. Izbočina kile obično je veća pri napinjanju, kašljanju, kihanju, stajanju na nogama, nošenju teških predmeta itd.
Zatajenje srca dovodi do poremećaja regulacije tekućine u tijelu pa kako nastaju otekline drugih mjesta u tijelu tako može nastati i oteklina testisa. U ovom slučaju povećanje je obostrano.
Hidrokela na grčkom znači vodena vreća, a označava nakupljanje tekućine u ovojnici testisa ili duž sjemenovoda. Može predstavljati razvojni poremećaj ili neravnotežu između stvaranja i odstranjivanja tekućine. Sama po sebi hidrokela ne predstavlja veliki problem, međutim, potrebno je istražiti njen uzrok kako se ne bi propustila prepoznati ozbiljna bolest koja ju je uzrokovala. Obično je smještena iza i iznad testisa.
Varikokela je proširenje spleta krvnih žila koji odvodi vensku krv iz sjemenika. Mnogo je češća na lijevoj strani, a najčešće im uzrok nije poznat. Mogu biti posljedica bolesti gornjeg mokraćnog sustava, npr. tumora bubrega. Mošnja na opip izgleda kao vreća puna glista. Na koži mošnji može se javiti znojenje, upala kože i osip.
Spermatokela je izbočenje, odnosno cista, u području pasjemenika (epididimisa) koja nastaje kad se prošire prvobitno slijepo zatvoreni sjemeni kanalići. Redovito je bezbolna.
Hematokela je pojava krvavog izljeva u mošnji. Obično je bolnija nego hidrokela. Može biti posljedica ozljede, kirurškog zahvata ili upale.
Lojna i epidermalna cista mogu uzrokovati male kvrge ili velika povećanja mošnji. Pomične su i smještene u koži.
Upala testisa javlja se najčešće zajedno s upalom epididimisa iako se upala ponekad zna javiti samo u jednom od tih organa. Uzrokovana je mikroorganizmima, a zbog povećanja propusnosti krvnih žila dolazi do otekline mošnje.
Medicinski zahvati mogu uzrokovati ozljedu ili uvođenje mikroorganizama u krv ili mokraćni sustav te na taj način posredno uzrokovati povećanje testisa.
Kirurški zahvati u preponskom području zbog cijeljenja tkiva i povećane propusnosti krvnih žila uzrokuju kratkotrajno povećanje testisa.
Tumori mogu uzrokovati povećanje mošnji ? tumori testisa ili okolnih vezivnih tkiva, a isto tako drugi tumori kao što su tumori bubrega itd. posredno uzrokuju povećanje testisa izazivajući varikokelu.
Zbog opasnosti od tumora testisa svako povećanje mošnje trebalo bi se smatrati tumorom dok se ne dokaže suprotno kako se ova bolest ne bi propustila dijagnosticirati u ranom stadiju. Osim seminoma, tumori koji rijetko mogu povećati mošnju su i leiomiom, limfangiom, perineurom, angiomiksom, adenokarcinom, histiocitom, sarkom, hemangiom.
Bolesti koje uzrokuju poremećaj regulacije prometa vode u organizmu mogu uzrokovati simetrično povećanje testisa isti kao i otekline po svim drugim dijelovima tijela.
Simptomi
Većina povećanja mošnji/testisa je bezbolna. Ovisno o uzroku, može nastati naglo ili postupno te biti praćeno drugim lokalnim ili općim simptomima. Može biti jednostrano ili obostrano. Hematokele su obično vrlo bolne te nastaju ubrzo nakon kirurškog zahvata ili ozljede. Torzija testisa je također vrlo bolna.
Veliko povećanje mošnje može uzrokovati osjećaj nelagode, povlačenja ili težine. Ponekad, kao npr. kod hidrokele, povećanje može biti toliko veliko da se ne može više nositi svoju dotadašnju odjeću.
Dijagnoza
Samim pogledom može se utvrditi povećanje testisa, a pregledom kod obiteljskog liječnika te kasnije specijalista urologa istražuje se mogući uzrok i postavlja dijagnoza. Pregledom se utvrđuje izgled, veličina i simetričnost mošnje. Opipom se procjenjuje konzistencija. Varikokela je na opip poput vreće pune glista, a nakon što pacijent legne venska se krv iscijedi pa se oteklina smanji.
Prilikom postavljanja dijagnoze koristi se palpiranje testisa, ultrazvučno snimanje te prosvjetljavanje. Prosvjetljavanje se radi u tamnoj sobi izvorom svjetla - ako svjetlo prolazi kroz mošnju najvjerojatnije je ispunjena tekućinom. Spermatokele i hidrokele se obično mogu prosvijetliti, a hematokele ne mogu jer je krv tamna. Detaljnije pretrage se obavljaju i drugi specijalisti (kardiolog, nefrolog itd.) konzultiraju kad urolog posumnja na bolest nekog drugog organskog sustava.
Za dijagnozu su iznimno važne slijedeće informacije:
- vremenski uzorak: kad je povećanje nastalo, je li nastalo naglo i pogoršava li se
- izgled: koliko je velika oteklina, je li mošnja na opip kao puna tekućina ili kao čvrsta masa, može li se napipati tkivo u oteklini (kila)
- smještaj: je li povećanje nastalo u samo jednom dijelu mošnje ili u cijeloj mošnji, je li povećanje prisutno na obje strane
- čimbenici rizika: je li nedavno obavljen zahvat u preponskom području, je li nedavno nastala kakva ozljeda, je li nedavno postojala infekcija mokraćno-spolnog sustava, ima li partnerica infekciju mokraćno-genitalnog sustava, je li nedavno na mokraćno-genitalnom sustavu obavljan kakav zahvat ili dijagnostička pretraga, povećava li se oteklina pri naporu, stajanju, nošenju predmeta
- olakšavajuće okolnosti: smanjuje li se oteklina nakon ležanja u krevetu
- ostalo: koji su još simptomi prisutni, postoji li crvenilo, bol, toplina, promijenjen izgled kože, pojačano znojenje, otekline drugih dijelova tijela
Liječenje
Čim se primijeti povećanje mošnje potrebno je posjetiti liječnika jer ovo stanje može imati u nekim slučajevima i dugoročne posljedice kao što je neplodnost ili gubitak testisa.
Liječenje ovisi o uzroku ? stoga je najprije potrebno postaviti dijagnozu, a nakon toga ako je moguće provesti uzročno liječenje. Kod ozljede i hematokele pomažu analgetici i hladno oblozi. Kod upala se propisuju antibiotici i mirovanje. Nakon kirurškog zahvata i dijagnostičkih pretraga stanje se obično samo povuče nakon kraćeg vremena kako rane cijele. Kile, ciste i tumori liječe se kirurški. Sva ostala stanja liječe se prema uzroku ? ako je zatajenje srca dovelo do povećanja mošnje, liječi se osnovna bolest.
Prognoza
Ishod ovisi o uzroku povećanja testisa, no prognoza je čak i kod tumora danas vrlo dobra. Većina ovih stanja se nakon nekog vremena može spontano povući ili pak traje dugo bez većih smetnji osim estetskih.
Literatura:
1. Ballotta MR, Borghi L, Barucchello G. Adenocarcinoma of the rete testis. Report of two cases. Adv Clin Path. 2000 Oct;4(4):169-73.
2. Benilevi D, Madeb R, Glazer O, Mogilner G, Srugo I. Chlamydia trachomatis disguised as an asymptomatic scrotal mass in adolescents. Pediatr Infect Dis J. 2001 Jul;20(7):722-3.
3. De la Ossa M, Castellano-Sanchez A, Alvarez E, Smoak W, Robinson MJ. Sonographic appearance of aggressive angiomyxoma of the scrotum. J Clin Ultrasound. 2001 Oct;29(8):476-8.
4. Gamblin TC, McKinney WB, Stephens RE Jr, Barron T. Perineuroma of the scrotum.
Urology. 2002 Sep;60(3):515.
5. Huang A, Palmer LS, Levitt SB. Epidermoid cyst of the scrotum extending into the true pelvis. Urology. 1999 Sep;54(3):561.
6. Marcozzi D, Suner S. The nontraumatic, acute scrotum. Emerg Med Clin North Am. 2001 Aug;19(3):547-68.
7. Merimsky O, Terrier P, Bonvalot S, Le Pechoux C, Delord JP, Le Cesne A. Spermatic cord sarcoma in adults. Acta Oncol. 1999;38(5):635-8.
8. Mitsuhashi M, Harima M, Kobayakawa H, Asakawa M. Racemose hemangioma of the scrotum: a case report] Hinyokika Kiyo. 2002 Aug;48(8):503-6.
9. Satyanarayana S, Jawed KZ, Sikri V, Kaur B, Singh P.vMyxoid leiomyoma of tunica vaginalis testis. Indian J Pathol Microbiol. 2001 Jul;44(3):373-4.
10. Weidman ER, Cendron M, Schned AR, Harris RD. Scrotal lymphangioma: an uncommon cause for a scrotal mass. J Ultrasound Med. 2002 Jun;21(6):669-72.
|
|
|
|
|
|
| * Pre nego razne stručne teme nadju svoje mesto u našoj
bazi podataka, sistematizujemo ih po granama medicine i objavljujemo. Za
pretragu ovakvih tekstova možete koristiti samo mogućnosti svog
brouzera, tj. funkciju Find. |
|
|
|
|
|
|
